Bosna i Hercegovina je u izbornoj godini, a izborna godina je vrijeme u kojem političke ambicije rastu brže od odgovornosti.Vanredni izbori za predsjednika RS-a održali su se krajem 2025. godine, a zbog izbornih krađa ponovljeni su početkom 2026. godine. Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković iz svog ureda sve češće gleda prema zgradi predsjednika bh. entiteta Republika Srpska, ne krijući ambiciju da upravo tamo preseli svoju političku karijeru.
Do prije manje od decenije bio je mlada snaga Partije demokratskog progresa. Građani, umorni od istih lica i potrošenih nacionalističkih narativa kojima se godinama prikrivala stvarnost, u njemu su vidjeli nadu za promjene. Vjerovali su da pripada generaciji okrenutoj realnom životu, a ne mitovima. Povjerili su mu, nakon poslaničkog mandata u Narodnoj skupštini RS, prvi, a potom i drugi mandat gradonačelnika Banjaluke.
Taj imidž „dragog dečka“ nestao je onog trenutka kada je Stanivuković okusio dio vlasti. Ubrzo se savršeno uklopio u političku matricu Republike Srpske, u kojoj se politička karijera najbrže gradi na jeftinom nacionalizmu. A spektar je, kao i uvijek, širok: od koketiranja sa desnim ekstremizmom i hodanja u crkvenim litijama, do upornog podsjećanja da je nećak poginulog borca Vojske bosanskih Srba i da je Banjaluka prije svega srpski grad u kojem se „oni drugi“ tek tolerišu.
Zato njegov govor u Gračacu nije incident, već kontinuitet. Gostoprimstvo na prvoj Svetosavskoj akademiji zloupotrijebio je da, skrivajući se iza kolektivnog „mi“, zaziva „Republiku Srpsku Krajinu, koju nijedno dijete u Banjaluci ne smije zaboraviti“. Nije stao ni tu. Poručio je kako se u Banjoj Luci „misli na naše krajeve, mjesta i općine“, da se zna „put svetosavlja“, „put vjere“ i – konačno – „da ova zemlja pripada nama“, tj. Isključivo Srbima.
Drugim riječima, Stanivuković je preuzeo identičan narativ koji Milorad Dodik već dvije decenije koristi kako bi ostao „prvi među Srbima“. Razlika je tek generacijska. Ambicija je ista: nastaviti tamo gdje je Dodik, sudskom presudom, zaustavljen.
Najveću štetu, međutim, ovaj govor nije nanio političkim protivnicima, već upravo onima u čije se ime navodno izgovara. Stanovnicima Gračaca i srpskoj zajednici u Hrvatskoj, kojima predizborne poruke iz Banjaluke ne donose ništa osim novih problema.
Na to je jasno upozorio i načelnik Općine Gračac Goran Đekić, izabran i kao kandidat Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS). Stanivukovićevo spominjanje Republike Srpske Krajine, rekao je, nije pomoglo nikome – a najmanje zajednici koja u Hrvatskoj i dalje živi s ozbiljnim i svakodnevnim problemima. Takav govor, naglasio je, ne doprinosi zajedničkom životu.
„Nije nam pomogao, već nam je odmogao. Takve izjave su nesmotrene i nepotrebne. Treba govoriti o budućnosti, razvoju, poljoprivredi i napretku. Priča o onome što je bilo prije 30 godina nikome nije donijela dobro“, poručio je Đekić.
Ali te poruke do Stanivukovića ne dopiru – ili ga, naprosto, ne zanimaju. Za njega je Gračac bio još jedna predizborna tribina, još jedan mikrofon i još jedna prilika za skupljanje političkih poena. A ljudi koji tamo žive, zajedno sa srpskom zajednicom u Hrvatskoj, ostali su ono što u ovakvim kampanjama uvijek i jesu: kolateralna šteta.
